Sveto vazmeno trodnevlje

[maximus]

Blažena Marija Magdalena, redovnica franjevačkog reda svete Klare Asiške živjela je u Rimu u XVIII. stoljeću.  žarko je željela znati nešto o tajnim mukama nanesenim našemu Gospodinu u noći koja je prethodila Njegovoj smrti.
Gospodin se ukaza toj redovnici i objavi joj petnaest tajnih mučenja što su mu ih nanijeli između ponoći i zore u tamnici što se nalazila ispod Kajfina sudišta.

Govori Isus:
Židovi su me smatrali najvećim zločincem onoga vremena i evo kako su sa mnom postupali:
1. Oni mi svezaše noge užetom i vukli su me niz kamenite stepenice u smrdljivi podrum, pun nečistoće.
2. Skinuše mi haljine i boli su me željeznim šiljcima.
3. Stegnuše mi tijelo konopom, vukoše me po tlu i bacahu me od zida do zida.
4. Objesiše me na drvenu gredu uzlom koji je popuštao sve dok se nisam poskliznuo i pao na zemlju. Isprebijan tim mučenjem plakao sam krvavim suzama.
5. Pričvrstili su me na kolac i izbadali su mi tijelo različitim oružjem. Bacali su na me kamenje i palili me plamenim žeravicama i bakljama.
6. Boli su me šilom i pijukom, oštrim kopljem, razdirali su me i skidali s mog tijela kožu, meso i žile.
7. Privezali su me za stup i učiniše da sam morao stajati bosih nogu na usijanom komadu metala.
8. Okruniše me željeznom krunom i svezaše mi oči krpama gadno nečistim.
9. Posjedoše me na stolicu pokrivenu šiljatim čavlima, koji su iskopali duboke rupe na mom tijelu.
10. Oni su izlili na moje rane tekuće olovo i smolu, i nakon te torture prignječili su me na stolicu punu čavala, tako da su čavli prodirali sve dublje u moje meso.
11. Da me osramote i izmuče oni su utiskivali igle u rupice moje iščupane brade.
12. Oni me baciše na jedan križ i svezaše me tako čvrsto, da nisam mogao više disati.
13. Kako sam ležao na zemlji, oni su mi gazili po glavi i jedan od njih stavivši svoju nogu na moja prsa zarinuo mi je kroz jezik jednu bodlju iz moje krune.
14. Oni su mi nalili u usta najogavnije izmete vrijeđajući me najbestidnijim pogrdama.
15. Svezaše mi ruke na leđa i tjerali me izvan zatvora da hodam, udarajući me šibama.
Kad je Isus objavio sestri Mariji Magdaleni te patnje prije toga nepoznate, dodao je riječi:
Moja kćeri, želim da sve ljude upoznaš s tim tajnim mukama, da svaka od tih tortura bude čašćena.
Svakome od onih koji će mi svaki dan prinijeti s ljubavlju jednu od tih muka i koji će gorljivo moliti slijedeću molitvu, bit će na dan Suda dana kao nagrada vječna slava.


postoji i molitva koju je Isus objavio sestri Mariji Magdaleni

Moja kćeri, želim da sve ljude upoznaš s tim tajnim mukama, da svaka od tih tortura bude čašćena.
Svakome od onih koji će mi svaki dan prinijeti s ljubavlju jednu od tih muka i koji će gorljivo moliti slijedeću molitvu, bit će na dan Suda dana kao nagrada vječna slava.


MOLITVA
Gospodine moj i Bože moj, imam stalnu volju da Te častim s petnaest tajnih muka i s Tvojom prolivenom dragocjenom Krvlju. Koliko ima zrna pijeska u moru, koliko zrna žita u polju, koliko vlati trava na livadama, koliko plodova u voćnjacima, koliko lišća na drveću, koliko cvjetova u vrtovima, koliko zvijezda na svodu nebeskom, koliko anđela na Nebu, koliko
stvorova na Zemlji, tisuću puta toliko, o Gospodine Isuse, koji si predostojan ljubavi, tisuću puta toliko budi slavljen, hvaljen i čašćen, Ti sam, Tvoje Presveto Srce, Tvoja dragocjena Krv, Tvoja Božanska Žrtva za čovječanstvo, Presveti Sakramenat oltara, Presveta Djevica Marija, devet slavnih korova anđeoskih i blažena četa svetaca! Neka im bude dana slava, hvala i čast od mene samoga, od svih ljudi, sada i uvijek kroz vječne vjekove!
Želim, isto toliko puta, predragi Isuse, da Ti zahvalim, da Ti služim i da Ti ugodim, da Ti zadovoljim za sve uvrede što su Ti nanesene i da budem Tvoj tijelom i dušom. Hoću isto toliko puta pokajati se za svoje grijehe i moliti za oproštenje Tebe, Boga svoga, da oprostiš i da se smiluješ. Želim isto tako da prinesem Tvoje zasluge beskrajne Vječnom Ocu kao naknadu za svoje krivice i grijehe i za svoje zaslužene kazne. Čvrsto sam odlučio promijeniti svoj život i molim Te da zadnja ura moga života bude sretna i u miru.
Hoću, također, moliti za oslobođenje siromašnih duša u čistilištu. Želim obnavljati ovu pohvalu ljubavi i zadovoljštine svakog sata dana i noći, sve do posljednjeg trena svoga života. Molim Te, predobri i preljubezni Isuse, da potvrdiš u Nebu moju najiskreniju želju. Ne dopusti da bude uništena ni od ljudi ni od Sotone!

(Imprimatur — Ovu je pobožnost odobrio i preporučio papa Klement II., 1730-1780.)

[maximus]

RAZMATRANJE SEDAM  ISUSOVIH RIJEČI NA KRIŽU  



1. "OČE , OPROSTI IM, JER NE ZNAJU ŠTO ČINE!"

ovdje vidimo kako je Isus, zadnjim atomima svoje ljudske snage,u smrtnoj agoniji, izrekao, mogli bi kazati cijelome svijetu svoju oporuku!razmislimo malo i razmotrimo,još sinoć na Posljednjoj večeri je puno govorio.nakon pranja nogu svojim učenicima,nakon što je prokazao svoga izdajicu,gdje opet nakon toga potvrđuje zapovijed u ljubavi,pa nakon proroštva o Petrovoj zataji,dao je još mnogo jedinstvenih duhovnih pouka,ali ne kao onaj koji se oprašta zauvijek,već kao onaj koji će trajno biti s njima i nama.

ako uzmemo Ivana, govori o putu k Ocu(14,1-14),nakon toga obećaje Duha Svetoga,zatim govori o paroboli Trsu i lozama,onda ih upozorava da budu uvijek spremni jer će ih svijet mrziti zato što su njegovi.da bi ih osokolio i očvrstio,govori o djelovanju Duha Svetoga koga će im poslati,da bi im ulio još više nade,govori im o svom ponovno dolasku,o pobjedi nad ovim svijetom,te sve na kraju završava sa predivnom velikosvećeničkom molitvom.i upravo u toj prvoj riječi sa križa je molitva oproštenja i milosrđa!

nije Isus tu gledao na sebe,čvrsto stoji na putu da izvrši svoju misiju,da se vrši volja Očeva,ne gleda na ove bijedne ljude pod križem kao neprijatelje,on ih ne osuđuje,negoli svima sve oprašta.Isus u svoj ljudskoj muci ,patnji i bolu,znade da je u biti poslan od Oca zbog i za njih.Isusu nisu krivi,ni vojnici koji izvršavaju zapovijedi nadređenih,Ni Ana ,ni Kajfa,Pilat,Herod,njegov bijedni Juda,dragi mu Petar,sva ova silna svjetina,ne njemu nije nitko kriv i nikoga ne osuđuje,pa ih čak i brani-ne znaju što čine,u svojoj sljepoći su zabludjeli,i taj naš dragi Isus kaže-zato t e molim ne da shvate,nego da im oprostiš,jer oni ne znaju koliko ih Oče mi volimo!dragi moji prijatelji,ma molim vas pogledajte i samo malo razmislite,što i na kakav način i u kojim okolnostima je Isus imao zadnje snage da nam iskaže svu ljubav koju osjeća prema nama,nikada ne osuđujući,uvijek opraštati.

[maximus]

2. " JOŠ DANAS ĆEŠ BITI SA MNOM U RAJU."

mene je  iskreno rečeno, uvijek intregriralo,kako je Dizma desni razbojnik,za razliku od židovskih starješina,kada mu s e sprema zadnji trzaji ovozemaljskog života da budu prekinuti,došao do prave spoznaje?čak ga i Luka stavlja u središte tog krvavog čina,pa i mnogi teolozi smatraju da je to jedna od najvažnijih stranica njegova evanđelja.sigurno je već viseći na križu,promatrao tu razularenu svjetinu,i vjerujem već tada usporedivši svoj život,uvidio da je Isus sasvim drukčiji,negoli on a i svi ovi ljudi.

sigurno da čovjeku savjest proradi i počne shvaćati da je on i njemu slični zločinac,no Isus nije,on uviđa u svoj svojoj okorjelosti,da je on nevin.zato je i prekorio svoga kolegu preko kazavši mu"Zar s e ne bojiš Boga ni ti,koji si pod istom osudom"on uviđa da Isus nema u sebi mržnje prema nikome,uviđa da ih Isus unatoč svemu ljubi,i tada shvaća da je on doista viši od njih,da je on taj pravi Kralj!Zato ga i prijateljski zamoli"Isuse sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje".

vidite, vrlo je važno ovdje primjetiti da nije rekao "spasi me",nego "sjeti me se",mogli bi to usporediti kao kada svom iskrenom prijatelju tepamo.i stvarno Isus ne ostaje dužan na ovu iskenu gestu i kaže mu:"Zaista tebi kažem:danas ćeš biti samnom u raju!"eto to je naš Isus,to je naš Bog,Bog koji prašta i ljubi unatoč svemu!farizeji i ostali nisu to mogli razumjeti.propali čovjek,totalno promašen život,završava ga na način koji nitko nikada ne bi poželio,našao je puninu spasenja.ovdje me dojmi Augustinova razmatranja koji kaže:tri su čovjeka na križu.jedan koji spašava,drugi to spasenje prima,treći koji ga prezire. ista im je sudbina-smrt,ali svaki umire iz drugoga razloga.

[maximus]

3. "ŽENO, EVO TI SINA!"


kada dolazimo na svijet majka nas u porođajnim bolima radosno prima,kao i mi nju nesvjesno tražeći njen zagrljaj.naš Krist je također na Golgoti,u trenutku "porođajnih boli"rađao Crkvu,koja je dobila svoju Majku!mislim d a je to bit oporuke našega Raspetoga,naime dao nam je,Crkvi i svijetu Sebe živoga u Euharistiji,a sada nam je dao i Mariju za Majku Crkve.Bože koje radosti i ljepote-Euharistija i Marija.

svi znamo i vjerujemo da bi se Isus kao i svaki jedinac pobrinuo za svoju majku,osigurao bi joj budućnost(ta imao je poznanstva i "veze"u mnogim krugovima),ali mislim da je njegov naum i nakana daleko dublje naravi.mnogi teolozi u analizama ovih Isusovih riječi promatraju dvostruki smisao-silaznom riječi od Marije k Ivanu,i uzlaznom od Ivana k Mariji!vidimo i to je vrlo znakovito prvo s e obraća ne Ivanu,nego Mariji,da ona uzme Ivana za sina,ne Ivanu da on nju uzme za majku!nije li onda daleko prva briga na Mariji,a ne na Ivanu?dakle tu vidimo da se ne radi o uređivanju obiteljskih odnosa,već daleko dublje koje sve to nadmašuje.ovdje je Isus Ivanu(nama-svim ljudima)dao Mariju za Majku,zato i jesmo u Ivanu svi Marijina djeca!dragi moji prijatelji nije slučajno da u najsudbonosnijem trenutku svoga života Isus nas povjerava Mariji i to baš u osobi najljubljenijega učenika!

ovdje se lijepo može razmišljati kako je Isus utemeljio odnose u Crkvi i svijetu,i to ne samo na zakonu,negoli na međusobnoj ljubavi majke i sina!uspostavlja se ponovno ono najintimnije,obiteljski vez u Crkvi,ali i u čitavom svijetu.i tu lijepo možemo razmatrati da je u biti Crkva izuzetno topla obitelj u kojoj Majka,kao i u svakodnevnom životu ima dominantnu ulogu!mogu slobodno razmišljati,da je ovaj najdraži dar koji je imao i dao nam,čuvao za svršetak svoga života.Hvala ti Isuse, moj Bog i sve moje!

[maximus]

4. "BOŽE MOJ, BOŽE MOJ, ZAŠTO SI ME OSTAVIO?"

četrvta riječ???za mnoge sablazan,fatalna.mnogi revnosni bi se upitali ili se pitaju:zašto si je izrekao Isuse?zar je nisi mogao zadržati za sebe u svom srcu?zar nisi pomislio kako će to tvoji suvremenici u tebi vidjeti Mesiju,tolikoga uronjenog u boli,koji ih je trebao osloboditi od stoljetnih poniženja i okupatora,i još k tome vapiješ Bogu da te je ostavio?pitali su s e sigurno,ako veli d a je Bog,kako može reći d a ga je Bog ostavio?

Isuse moj, ta riječ će biti izgleda do konca svijeta sablazan mnogima,ali isto tako, u isto vrijeme riječ kojoj s e divimo svi mi koji vjerujemo u Tebe!u ovoj riječi prepoznajem kako se na neki način Bog sakrio u Tebi Raspetome,i pokazao svima nama se kao Čovjek boli!

dragi prijatelji, ta nam riječ svima pokazuje svu tajanstvenost i otajsvo utjelovlljenja,ali ujedno i poniženja Logosa,Riječi,koja postade tijelom,koji sada iz ljubavi prema nama visi na ovom drvetu križa!mnogi će s e u raspravama upitati,zar je zaista moguće da je Otac napustio Sina?

ne dragi moji,nije u tome poanta,nije Isus zvao Oca svoga iz nekoga očaja,nije taj krik bio beznadežan.to je bio krik ufanja i ljubavi!Isus je uvijek slušao svoga Oca,on mu je dao tu misiju,On vrši Očevu volju,ne svoju,ali kao čovjek u neizrecivim bolima samo s e tuži Ocu,u toj groznoj samoći traži malo utjehe,Isusov duh nadilazi ovozemaljske stvari,traži Oca,zove ga,moli ga..ali Otac pak radi ljubavi prema nama dopušta da Njegov Sin pretrpi svu tu gorku agoniju,pokazuje nama običnim smrtnicima da se naučimo umirati.trpi velike boli i muke ne može a da ne krikne od boli"Eloi ,eloi,lama sabahtani"zadnjim silama progovara,čuje smijeh i podrugivanje svjetine pod križem,ismijavaju ga-"Gle Iliju zove"možda ga dođe spasiti............

Isuse molim te kada mi je god teško u životu,daj mi d a se sjetim tvoje pregorke muke koju si podnio za mene!daj da svoju patnju s radošću nosim u spoznaji da si ti uvijek uz mene,pa i onda kada mi s e čini da sam sam!

[maximus]

5. "ŽEĐAM."

od bičevanja i krvarenja Isuse izgubio si mnogo krvi.tvoj organizam je potpuno dehidriran,stoga po ljudski gledajući,a čovjek si bio,osjetio si tešku žeđ.ali potaknuo si nas da razmišljamo dublje.puno je tu Isuse simbolike,doista ta žeđ bila je za svim dušama,za koje si tako spremno iz ljubavi krenuo u "smrt".u svojoj božanskoj moći sjetio si se svih onih kojima će nažalost ova tvoja smrt i žeđ biti uzaludna.da Isuse,vjerujem da si u toj žalosti i zbog toga ožednio.znao si da će mnogi "pakao"pretpostaviti toj Tvojoj neizmjernoj ljubavi,i zbog toga si bio u još većoj agoniji!daj nam Isuse snage i ljubavi da možemo moliti za sve one koji su odbili Tvoju ponuđenu ljubav u smrti za njih,prosvijetli ih i daj im spoznaje da uvide da tvoja žeđ je bila i za njih,učini Isuse da se u tim dušama napiješ svježe izvorske vode i d a nikada više ne budemo mi žedni!

[maximus]

6."SVRŠENO JE!"

7. "OČE, U TVOJE RUKE PREDAJEM DUH SVOJ!"

mislim da šestu riječ ,jedva je itko mogao čuti,zato Ivan koji je bio najbliži bilježi:"Čim Isus uze ocat,reče":Dovršeno je!"zato je Isusova smrt vrhunac ispunjenja Očeve volje,ispunio je dakle doslovce sve,do posljednje riječi i posljednjeg zareza,kao nitko nikada na svijetu prije ni poslije Njega! i kao što smo vidjeli i vidimo i razmatramo,kompletna struktura Isusovih riječi s Križa nimalo nije slučajna.

prve tri riječi donose nam svjetlo i nadu:prvo moli za oproštenje i milosrđe ,zatim otvara vrata raja razbojniku,i daje Crkvi(nama)svoju Majku!druge dvije riječi opisuju tešku agoniju,napasti i poniženja,samoću i teško fizičko trpljenje!no,zadnje dvije,neposredno pred samu smrt,opisuju smirenost i predanje u razgovoru s Ocem!doista fascinantno i veliki uzor i snaga i nada i vjera nam mora biti u ovim svetim i velikim Isusovim riječima kojima nas je i pred samu smrt poučavao!

"A o šestoj uri nasta tama po svoj zemlji-sve do ure devete"(Mk 15,33) "Oče u ruke tvoje predajem duh svoj!"(Lk 23,46).Isuse moliš psalam 32,6!svaku svoju molitvu koju si nas učio ili kada si sam molio započeo si zazivom "Oče"!Ocu upućuješ svoju "posljednju" riječ kao što si i uputio prvu kada su te Marija i Josip tražili(usp.Lk2,49).

Sotonu si definitivno svladao.i u teškom smrtnom času savršeno si vladao sa sobom u teškom izranjenom i izmučenom tijelu,i tako do posljednjeg daha ispunio svoju misiju,a Ivan te gledao i to nama zapisao "I prignuvši glavu,predade duh"(Iv 19,30)i što nam Isuse poručuješ?da shvatimo d a će nas taj otpadnik najžešće napadati u trenucima naše smrtne agonije,kao što je i Tebe.dao si nam primjer,poučavao nas,dao si nam sva sredstva,molitvu,pokoru,a napose kako da vršimo Očevu volju! u biti Isuse želiš nam kazati da sve prihvatimo,da nam bude kao i tebi,te d a se jednom zajedno nađemo u Tvom Kraljevstvu-amen!

[maximus]

“Oče sveti.
sačuvaj ih u svom imenu...
Posveti ih u istini!”  (Iv 17)


I.
Mene su sudili i osudili.
Neizbježno je da i ti budeš suđen, čak i kad nisi kriv.
To ti je saznanje:            na ljude se nikad ne možeš potpuno osloniti.

Ali, ne boj se!
Ta osuda,
to su tvoja vrata k meni!


II.
Mogao sam reći: nevin sam, zašto bih trpio?
Križ ti je svaki trenutak života... Možeš ga prihvatiti ili odbaciti.
Tvoja snaga nije u bježanju – križu možeš poći ususret!

Sad znaš gdje ćeš me naći!


III.
Ja sam Bog, a ipak padam pod križem, nemoćan i prezren.
I ti doživljavaš pad.        Bojiš se i boriš kako bi ispao dobar.
Na Zemlji ne možeš biti drukčiji. Pad nije kraj!

Imaj hrabrosti pasti.
Ja ću te podići i bit ćemo skupa pobjednici nad padovima i grijesima!


IV.
To je križ -                     pogledati u oči najdražem biću kad te svi ismijavaju!
I ti ražalostiš prijatelje i one koji te vole. To te razdire.

Prihvati da smiješ razočarati  i ljubljenu osobu.
Tada ćeš susresti mene i moju Majku!

[maximus]

V.
Kad sam očekivao pomoć iz ljubavi, jednog čovjeka su prisilili da mi pomogne!
Slab si i iscrpljen. Trebaš pomoć,
a ljudi su te prezreli i ostavili, čak i tvoji najbliži!

Kad te svi napuste,
kad nemaš nikoga,
uzmi svoj križ i pođi za mnom.
Susrest ćemo se!



VI.
Imao sam samo svoju patnju    i muku. I dao sam joj to: okrvavljeno lice utisnuto na rupcu!
Kad ti ljudi čine dobro,     osjećaš zahvalnost,                  a nemaš čime uzvratiti.

Dopusti da smiješ ostati dužan.
Nauči primati bez trgovačkog duha.
To su vrata k meni!


VII.
Svi su očekivali da ću biti jak,       a onda sam ponovno pao.
Kad prvi put padneš još imaš izgovor.
Ali, kad si drugi put poražen, zaista ništa ne vrijediš!

Prihvati to i priznaj poraz tijela.
Okreni se k meni i           prepoznaj me u svojem križu.
To je pobjeda duha!



VIII.
Žene je obuzela žalost.     Iako izranjen i u bolima,  tješio sam ih.
Nijedna bol nije tragična.     Ne dopusti da te obuzme sljepoća i tvrdoća srca!

Umjesto samosažaljenja,  radije tješi one kojima je      još teže.
Tu te čekam ja,                    da se na mene osloniš!



IX.
Kad su svi mislili kako ne mogu dalje, ustao sam, uzeo svoj križ i iznio ga na Golgotu.
U času potpune nemoći, potpunog poraza, očajavaš.
Čemu to?

Ustani, uzmi svoj križ i ponesi ga do vrha životne Golgote!
Može se i kad svi misle kako nije moguće, jer
Ja sam s tobom!

[maximus]

X.
Dopustio sam da se zloća pakla na meni potpuno iskali...
Ljudi ti otimaju i najintimnije.               

Bogu daruj sve.            Otac nebeski  će ti dati    novu haljinu, obući će te   u savršenu nevinost.   
Uzmi taj križ                        i naći ćeš me brzo!



XI.
Kad te jednom prikuju         na križ, on ostaje tvoja sudbina do smrti.
Uzalud se trudiš              kako bi se oslobodio.

Ne boj se!
Napusti tu uzaludnu bitku i dođi k meni.
Što se prije prestaneš opirati, prije ćeš me susresti!



XII.
Smrt. Odlazim sa Zemlje. Ali ću živjeti, neću umrijeti!
Ti misliš kako je smrt kraj, zato se bojiš...
Dok ne prihvatiš taj križ, bit će ti muka.

Smrt ćeš pobijediti         tek kad ju prihvatiš!
Shvati,                              u smrti ćeš me naći!



XIII.
S križa su me skinuli tek kad sam umro.
Možda ćeš i ti umrijeti u beznađu i sramoti.
Tek poslije smrti će te slaviti.

Hrabrost je: sijati da bi drugi želi!
Ali, imaj vjeru!
Tada ću ti doći u susret!


XIV.
Moji prijatelji su mi          iskazali počast,               stavivši moje tijelo u grob.
Još se bojiš leći u grob svoje sebičnosti i oholosti.
Još se opireš umiranju svoga života.

To ti smeta da budeš svjetlo!
Ne boj se!
Ja sam prešao taj put                i čekam te.                              Ja ću preobraziti tvoj život!
Uskrsna zora je na pomolu!

[ina]

DRVO KRIŽA NA KOM JE VISIO SPAS SVIJETA

Službeno se ovaj dan zove Veliki petak muke Gospodnje . Naziv nas uvodi u otajstvo križa kojemu se klanjamo zato što je na njemu visio Spas svijeta.Današnji obred Velikog petka razvio se od onoga koji su već u 4. stoljeću uveli kršćani Jeruzalem a nakon što je carica Helena 320. pronašla zagubljen u relikviju križa Kristova. Kršćani Jeruzalem a počeli su se od tada skupljati tog dana popodne na Golgoti na bogoslužje riječi u kojem se čitala muka Isusova. Inače, već od 2. stoljeća imamo sigurne podatke da su kršćani na Veliki petak strogo postili u znak žalosti za Kristom raspetim te se ubrzo ovo molitveno i pokorničko obilježje proširilo na sve petke u godini.Bogoslužje ovog dana sastoji se od službe riječi sa središtem u muci Isusovoj po Ivanu, zatim od klanjanja križu i od pričesti hostijama koje su posvećene dan ranije. Na Veliki petak i Veliku subotu ne slavimo misu, jer u ta dva dana "Crkva ostaje uz grob Gospodnji razmatraj ući njegovu muku i smrt i uzdržava se od misne žrtve" (Misal, 200).Ni na Veliki petak Crkva ne razdvaja otajstvo križa od uskrsnuća. To vidimo osobito iz starinske antifone koja je preporučena za pjevanje pri klanjanju sabranih vjernika križu: "Tvome križu klanjamo se, Gospodine, te hvalimo i slavimo sveto uskrsnuće tvoje, jer evo: drveta radi nastade radost u cijelome svijetu." U žalosti za Kristom na križ raspetim Crkva se raduje što je smrt Kristova početak ljudskog otkupljen ja.

Muka Isusova po Ivanu (Iv 18, 1 - 19, 42)

Obredi počinju prostiran jem svećenika i služitelja pred oltarom ili klečanjem u šutnji. Ovo je najsadržajnija šutnja u toku liturgijs ke godine (koja se inače preporučuje svaki put između svećenikova poziva "Pomolimo se" i početka molitve te na kraju pojedinih čitanja, prije pripjevno g psalma). U žalosti su sadržajnije geste od svake riječi. Šutnjom predvodit elja i sabrane zajednice počinjemo liturgiju žalovanja za Kristom raspetim.Za prvo čitanje imamo Četvrtu pjesmu o patniku Sluzi iz Izaijine knjige. U njoj je prikazana nasilna smrt osporenog proroka, čiju poruku i životno svjedočanstvo zajednica vjernika prihvaća tek nakon njegove smrti: "Za naše je grijehe on proboden, za opačine naše satrt." Ovaj prorok slika je Isusa iz čije nasilne smrti Bog izvodi spasenjsk u korist za sve ljude.Drugo je čitanje odlomak iz Poslanice Hebrejima o Kristu kao velikom svećeniku koji je "supatnik u našim slabostim a" te je u muci "naviknuo slušati". Zato je veliki svećenik i "začetnik spasenja svima koji ga slušaju". Muka po Ivanu čitala se na Veliki petak već od 7. stoljeća među kršćanima Rima. Ni najnovija liturgijs ka reforma nije u tome donijela nikakvu promjenu. Dok se na Cvjetnicu kroz tri liturgijs ke godine susljedno čitaju Matejev, Markov i Lukin izvještaj o muci, na Veliki petak i dalje ostaje muka po Ivanu. Razlog je Ivanovo "dublje čitanje" ispod kore površinskih dojmova.Već u prizoru hapšenja na Isusovo "Ja sam" Juda i njegova četa "ustuknuše i popadaše na zemlju" (18, 6). Za Ivana je to ustuk pred Isusovom neodoljiv om veličinom, pred njegovim pravim identitet om, jer se u toku ministeri ja u četvrtom evanđelju Isus predstavl ja s "Ja jesam" i time nagoviješta svoju transcend entalnost . U suđenju pred Židovima Ivan navodi Isusov odgovor da je javno govorio svijetu i protest protiv šamara koji Isusu daje netko iz židovskog mnoštva (18, 19-24). Tu opet vidimo Isusovo dostojans tvo te Ivanovo dublje čitanje: osuđenik sudi.Prizor pred Pilatom Ivan je podijelio u sedam manjih cjelina od kojih je literarno središte u četvrtoj, gdje vojnici pozdravlj aju Isusa "Zdravo, kralju židovski" (19, 1-3). Misaoni je vrhunac ovog dijela u sedmoj cjelini, gdje Pilat Isusa trnjem okrunjena postavlja na sudačku stolicu i predstavl ja ga Židovima: "Evo kralja vašega!" (19, 12-15). U Ivanovoj povijesti muke Isusove kraljevsk o dostojans tvo spominje se 12 puta a vrhunac je tog vida muke u 19, 19-22, gdje Židovi traže od Pilata da izmijeni natpis na križu u kojem se spominje da je Isus kralj židovski. Pilat odbija promijeni ti naslov: "Što napisah, napisah!" Tako za Ivana ostaje činjenica da Isus jest kralj, bez obzira na one koji ga ne priznaju.Kod Ivana nema Šimuna Cirenca na putu križa: "A on, noseći križ svoj, izađe na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. Ondje ga razapeše..." (19, 17-18). Isus sam nosi svoj križ jer je u toku ministeri ja govorio kako će sve privući k sebi kad jednom bude uzdignut (usp. Iv 8, 32 i 12, 32-34). Put na Golgotu Ivan je rastumačio kao put u proslavu po križu. U času hapšenja, na sudu pred Židovima i Rimljanim a, na križnom putu - Isus ima inicijati vu.Ivan donosi tri vlastite Isusove riječi s križa: "Evo ti sina...; Žedan sam...; Dovršeno je" (19, 26.28.30). Iz njih vidimo Isusovu brigu za učenike koji trebaju nastavlja ti njegovo poslanje u svijetu jer su i Marija i Ivan pod križem slika Crkve ukoliko je zajednica onih koje Isus ljubi i ukoliko ljude privlači Isusu.Ivanov je podatak o probadanj u Isusova boka nakon izdahnuća, s dva citata iz Starog zavjeta koji se tada ispunjaju na Isusu. On je pashalno janje kojemu se ne lome kosti (Iv 19, 36 = Izl 12, 46). On je i odbačeni vođa u kojeg ljudi upiru pogled vjere i nade (Iv 19, 37 = Zah 12,10).Tako za četvrtog evanđelista muka Isusova znači hod Isusov u uzdignuće koje mu je Otac pripravio, a sudionici Židovi i Rimljani jesu lica u drami kojoj ne vide dublje značenje. Muka je za Ivana i sabiranje zajednice Isusovih učenika koji se osjećaju privučeni ljubavlju Raspetoga te stalno upiru u njega pogled vjere i nade.Rubrika u Misalu kaže da svećenik sada može održati kratku propovije d, ako drži da je prikladno . Ta propovije d pojašnjava ono što danas slavimo.

Sveopća molitva Crkve na dan Kristove smrti

Nakon muke i homilije slijedi sveopća molitva kao zaključak službe riječi. Ona se sastoji od deset molitava koje imaju pozivni i molbeni dio. Svećenik poziva da molimo za svetu Crkvu Božju, za papu, za različite redove vjernika, za katekumen e, za kršćane koji nisu u punom crkvenom jedinstvu s nama, za Židove, za vjernike nekršćanskih religija, za one koji ne vjeruju u Boga, za upravitel je država, za sve ljude u potrebi kao što su bolesnici, gladni, zatvoreni ci, putnici, iseljenic i, umirući.Te su molitve vrlo stare. Pokazuju ostvarenj e onoga što u 1 Tim 2, 1-7 stoji kao Pavlova odredba za svaku kršćansku liturgiju: na njoj kršćani trebaju moliti "za sve ljude, za kraljeve i za sve ljude na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubn osti i ozbiljnos ti". Kršćani jesu na životnom proputova nju prema domovini nebeskoj, ali s ljudima drugih vjera dijele na ovoj zemlji zajedničke radosti i nade, žalosti i tjeskobe. Zato u svakoj svojoj liturgiji mole za sve ljude, a posebno na Veliki petak.Posljednj a liturgijs ka reforma unijela je ispravke u neke od ovih deset vrlo starih molitava. Tako je bivša molitva "za heretike i šizmatike" koji su se trebali vratiti "svetoj majci Crkvi katoličkoj" preobliko vana u molitvu "za braću koja vjeruju u Krista, da ih Bog i Gospodin naš privede k istini i konačno ih okupi u jednu Crkvu". Bivša molitva za "perfidne Židove", u kojoj je isticano da Bog od svog milosrđa ne odbacuje ni židovsku perfidnos t, preobliko vana je u molitvu "za Židove kojima je prvima Gospodin Bog naš govorio". Bivša molitva "za pogane koji štuju idole" preobliko vana je u molitvu "za sve koji ne vjeruju u Krista: da i njih Duh Sveti rasvijetl i i privede na put spasenja". Ovdje je uvažen nauk Sabora o nekim dobrim elementim a u nekršćanskim religijam a. Bivša molitva "za našeg najkršćanskijeg cara..." preobliko vana je u molitvu "za sve državne poglavare: da im Bog i Gospodin naš upravi um i srce po svojoj volji da traže mir i slobodu svih ljudi". Nova je molitva za ljude u potrebi u kojoj se celebrant obraća Bogu što tješi žalosne i jača izmučene te prosi da patnici svih vrsta iskuse u svojim potrebama pomoć njegove dobrote.Ove promjene i dodaci u sveopćoj molitvi Crkve na dan Isusove smrti pokazuju da liturgija usvaja razvoj u teologiji i otvara se novim potrebama vjernika i drugih ljudi.

Klanjanje križu

Uneseno je u liturgiju Velikog petka nakon otkrića relikvije Isusova križa. Počinje svećenikovim predstavl janjem križa okupljeno j zajednici: "Evo drvo Križa, na kom je Spas svijeta visio." Poklon se obavlja poklecanj em ili ljubljenj em. Poželjno je da svi vjernici pojedinačno iskažu danas svoj poklon križu kao znaku našeg otkupljen ja. To, istina, u krcatim crkvama znatno produžuje liturgiju, ali i pridonosi zbiljskom aktivnom sudjelova nju svih. Pogotovu "godišnjaka", koji se ne snalaze najbolje, a žele da ih ne otpišemo zato što ih nema na našoj misi svake nedjelje.Za vrijeme klanjanja križu zbog pjeva starinsku tužaljku i himan "Usta moja, opjevajte". Tužaljka stavlja u usta raspetom Mesiji dobročinstva koja je Bog učinio svome narodu u povijesti spasenja, a narod svoga Mesiju daje razapeti na križ, ruga mu se, poji ga octom, probada mu bok kopljem. U prijevodu tužaljke na hrvatski zadržani su grčki usklici "Hagios o Theos, Hagios Ishyros - Sveti Bože, Sveti Jaki!" Te je usklike rimska liturgija preuzela od braće s Istoka. Ostali su kroz stoljeća u znak jedne vjere i zajedničkog korijena.

Pričest plodovima ranije mise

Posljednj i dio obreda jest pričest koja je na Veliki četvrtak pohranjen a na sporednom oltaru, a svećenik je trebao predvidje ti pričesnike današnje liturgije i posvetiti dovoljan broj hostija. Ovo slavlje pričesti nazvano je u srednjem vijeku Missa praesanct ificatoru m - Misa s darovima koji su ranije posvećeni. Nema kanona. Obred počinje molitvom "Oče naš", koja je u svakoj našoj misi priprava na pričest. Nema uobičajenog "znaka mira" kojim molimo oproštenje jedni od drugih prije nego pristupim o k pričesti. U završnoj molitvi svećenik prosi da Bog u nama čuva plodove Kristove smrti i uskrsnuća. U otpusnoj molitvi svećenik moli da Bog blagoslov i svoj narod, koji je proslavio smrt njegova Sina u nadi uskrsnuća, da mu dadne oproštenje i utjehu te učvrsti vjeru u vječno otkupljen je.

[maximus]

Probodeni bok

činjenica je to nepobitna.Ivan koji je očevidac svega daje izvješće o lomljenju kostiju dvojici raspetih.no vojnici kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro,ne prebiše mu goljeni,nego mu jedan od vojnika "kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda"(Iv 19,33-34).ne znam d a li ste možda čuli,ali po jednoj rabinskoj predaji čovjekovo tijelo sastoji se od krvi i vode.znači izlijevanje krvi i vode bio bi istinski znak smrti.po ekumenskom prijevodu Biblije,Ivan u toj činjenici gleda znak davanja Duha Svetoga,što s e odnosi na Isusove riječi"Ako je tko žedan,neka dođe k meni!Neka pije koji vjeruje u mene!Kao što i piše u SP:"Rijeke žive vode poteći će iz njegove utrobe!"pitam se što ima tajanstveno u tom isteku krvi i vode iz Kristova probodena boka?

da bi bolje shvatili što ima toliko tajanstvenoga i snažnoga u isteku krvi i vode,mislim da bi trebali ući u dubinu rasuđivanja ne racionalnim dokazivanjem,već naprotiv uživjeti se u mentalitet različit od ovoga našega sadašnjega,izražavati s e simbolima kako bi mogli dokučiti puninu ljubavi.

Sv.Ambrozije tako reče:"Poteče voda iz rana da mi pijemo spasenje."A Epifanije će kazati:"Pomoću vode i krvi iz njegova probodena boka,poput proročkih prilika,obuhvatio je sve događanje našega spasenja."čitav naš unutarnji duhovni organizam dolazi nam od Isusa Krista.sila koja sve to pokreće poruka je ljubavi,a dotječe nam iz Njegova Božanskog Srca"-reći će nam sv.Bonaventura.Karlo Boromejski poput Franje Asiškog,satima promatra raspelo,pa sve napore,teškoće,trpljenja,brige svodi na ranjeno Kristovo Srce,korijen svakog milosrdnog i strpljivog djelovanja Crkve.pokojni papa Pavao VI u krvi i vodi vidi slike" milosti i istine što istječu iz Kristove punine,koja objavljuje Očeva otajstva.iz otvorenog Kristova boka rađa s e Crkva,kao što s e iz Adamova rebra rađa Eva."

zaista lijepi citati učenih i svetih ljudi.ipak ovdje me sve navodi na simbole,a krv je u ovom slučaju simbol smrti,znak velike i neopisive ljubavi Kristove prema čovjeku.voda je simbol života.nije li Isus Samarijanki ponudio "živu vodu"!?teolozi ovako tumače u eklezijalnom(crkvenom)smislu.voda označuje krštenje,što znači novi život.prolivena krv označuje Euharistiju-znači smrt iz čiste ljubavi.u biti svi sakramenti istječu iz otvorenoga boka,ali ova dva su temeljna,Krštenje i Euharistija.vjerujem da znademo da je voda i simbol Duha Svetoga,a naša Crkva se rađa izlijevanjem Duha Svetoga koje slijedi Kristova smrt.to znači ovako,Kristovom smrću potekla je krv iz ljubavi prema nama,te nam je ta krv i danas ostavljena u svakoj pretvorbi u sv.misi,a krštenjem odnosno poteklom vodom iz boka,ponovno smo rođeni i smijemo piti s izvora tu živu vodu!

[maximus]

VELIKA SUBOTA


 Velika subota dan je Isusova počinka u grobu. No, prije pola noći slavi se Isusovo uskrsnuće  Vazmenim bdijenjem.  Danas, na Veliku subotu, Ti mirno počivaš u Josipovom grobu, tvoje otkupioteljsko djelo za čovječanstvo je dovršeno. Isto kako se Gospodin odmarao nakon velikih dana stvaranja svijeta, tako se i Ti sada odmaraš nakon spasiteljskog djela. No, ni tu u svome miru "ne miruješ", jer svojim grobom od naših počivališta na grobljima, po svem svijetu, načinio si prebivališta mira i sigurne nade da grobni humak nije kraj. U grob si sa sobom ponio sve naše neprijatelje, sve grijehe i sve ono što razara na ovoj zemlji tvoje stvorenje -  čovjeka, prirodu i čitav svijet. Danas nad tvojim grobom stoji tvoja majka Marija i duboko u svom srcu promišlja. Ona je živjela s Tobom, ali i bez Tebe, dok si koračao ovom zemljom, ali sada je ostala bez Tebe. Nije sama, ona je po Isusovim riječima upućenim ljubljenom učeniku Ivanu "Evo ti majke" (Iv 19, 25-27) postala i naša majka. Naš uzor, naša nada u boli i dostojanstvu. Primjer vjere u Tebe.

S Marijom, danas i mi uđimo u mir i posjetimo Isusov grob. Neka nam taj Isusov grob danas bude snaga i utjeha. Za sva naša progonstva,promašaje u životu, patnje, ovisnosti, bolesti i žalosti.

Hvala ti Isuse za most koji se upravo danas gradi između Boga i nas, Tebe i nas. Između zemaljskog života i života u vječnosti. S tom nadom iščekujmo sutrašnji, ali i konačni dan slave uskrsnuća Gospodinova.

[matejic]

Gospodine, to je tvoja volja, ležim prostrt po tlu.
Ne usuđujem se više podići pogled.
Ništa, ništa, ja sam ništa, sada znam.
Gospodine, tvoje je svijetlo strašno,
Htio bih mu umaći.
Otkad sam te prihvatio
Rasvjetlio si sve što imam.
Svakodnevno i neumoljivo tvoja me svjetlost otkrivala i sada vidim što prije nisam opažao.
Vidim šumu svojih grijeha sakrivneih hladom.
Vidim bezbrojno korjenje kojem je nemoguće naći kraj.
Vidim da je sve u meni zapreka Tebi, kao što i najmanja mrvica zaustavlja sunčevu zraku i stvara tamu.
Vidim da je demon zauzeo i onu moju utvrdu koju sam smatrao neosvojivom, vidim kako se kolebam i samo što nisam pao, vidim svoju bespomoćnost, ja, koji sam smatrao da mogu ustrajati.
Vidim da se u meni sve uzmješalo i da nijedno moje „jučer“ nije čisto, vidim neizmjerni bezdan samog grijeha nasuprot tvojoj beskrajnoj ljubavi...
Gospodine, sada je moje cijelo srce na koljenima...
Zahvaljujem ti za tvoje svijetlo, jer nikada ne bih progledao...

Ja sam ništa; TI SI SVE!!!!!!!!!!

[maximus]

Uskrsnuće?!najveća tajna i misterij naše vjere,ali i najveća nada i sigurnost onoga što vjerujemo.evo u nekoliko redaka ono što manje višer svi vi znadete,ali možda i nekome koji ne znade ili ne želi trvdoglavo znati,može koristiti, nekoliko činjenica koji dokazuju da je Isus Krist uskrsnuo i da je on temelj našeg budućeg uskrsnuća......

Uskrsnuće, istina ili laž?
autor: Josh McDowell

Stoljećima su mnogi ugledni svjetski filozofi napadali kršćanstvo kao iracionalno, praznovjerno i apsurdno. Mnogi su odlučili jednostavno zanemariti središnji problem, a to je uskrsnuće. Drugi su ga pokušali objasniti različitim teorijama. Unatoč svemu tome, povijesne činjenice ne možemo odbaciti.

Student Sveučilišta u Urugvaju rekao mi je: "Profesore McDowell, zašto ne možete pobiti kršćanstvo?"
"Zbog jednostavnog razloga," odgovorio sam. "Ne mogu ni na koji način objasniti jedan povijesni događaj - uskrsnuće Isusa Krista."

Kako možemo objasniti praznu grobnicu? Može li se ona objasniti bilo kakvim prirodnim uzrokom?

PITANJE POVIJESTI
Nakon više od 700 sati proučavanja ovog problema, došao sam do zaključka da je uskrsnuće Isusa Krista ili jedna od najpokvarenijih, najpodlijih i najbešćutnijih prevara koju je ljudski um ikada smislio - ili jedna od najčudesnijih povijesnih činjenica.

Evo nekih od činjenica vezanih uz uskrsnuće: Isus iz Nazareta, židovski prorok koji je tvrdio kako je on Krist o kojem su govorila proročanstva u židovskim Pismima, uhićen je, osuđen kao politički zločinac i razapet. Tri dana nakon njegove smrti i pokopa, neke žene koje su otišle na njegov grob ustanovile su da je tijelo nestalo. U tjednima koji su uslijedili, njegovi su učenici tvrdili da ga je Bog uskrisio od mrtvih, te da im se pojavio nekoliko puta prije nego je uzašao na nebo.

Iz tog temelja, kršćanstvo je niknulo i proširilo se po čitavom Rimskom carstvu, te nastavilo utjecati na svjetsku povijest kroz stoljeća.

ŽIVUĆI SVJEDOCI
Novozavjetni zapisi o uskrsnuću bili su u opticaju još za života ljudi koji su bili suvremenici tog događaja. Ti su ljudi zasigurno mogli potvrditi ili opovrgnuti točnost novozavjetnih zapisa.

Autori četiriju evanđelja su i sami bili svjedoci, ili su prenosili iz prve ruke izvješća svjedoka tih događaja. Braneći svoje zapise o evanđelju, a ta riječ znači "radosna vijest", apostoli su se pozivali (čak i u slučajevima kada su se suočavali s najžešćim protivnicima) na opće-poznate činjenice o uskrsnuću.

F. F. Bruce profesor biblijskog kriticizma na fakultetu Rylands, Sveučilišta u Manchesteru, raspravljajući o vrijednosti novozavjetnih zapisa kao primarnih izvora, kaže: "Da je postojala bilo kakva težnja ka odstupanju od materijalnih činjenica, u bilo kojem pogledu, prisustvo neprijateljski nastrojenih svjedoka među slušateljima natjerala bi autore da isprave pogreške."

JE LI NOVI ZAVJET POUZDAN?
Budući da Novi zavjet pruža primarni povijesni izvor podataka o uskrsnuću, mnogi su kritičari tijekom devetnaestog stoljeća napadali vjerodostojnost biblijskih dokumenata.

Međutim, prije kraja devetnaestog stoljeća arheološka otkrića potvrdila su točnost novozavjetnih rukopisa. Otkrića ranih papirusa premostila su vremenski razmak koji je postojao između Kristovog vremena i kasnijih rukopisa.

Ova otkrića su povećala znanstvenu pouzdanost Biblije. William F. Albright, koji je bio jedan od najistaknutijih biblijskih arheologa svog vremena, izjavio je: "Možemo s velikom sigurnošću reći da ne postoji više nikakav čvrst temelj za tvrdnje da je bilo koja novozavjetna knjiga nastala poslije 80. godine poslije Krista, što pomiče vrijeme nastanka za čitave dvije generacije koje su radikalniji kritičari Novog zavjeta procijenili na razdoblje od 130. do 150. godine poslije Krista."

Paralelno s otkrićima papirusa, pronađen je i velik broj drugih rukopisa (danas se zna za više od 24000 primjeraka drevnih rukopisa Novog zavjeta). Povjesničar Luka pisao je o vjerodostojnosti dokaza za uskrsnuće. Sir William Ramsay, koji je proveo petnaest godina pokušavajući potkopati njegov ugled kao povjesničara, te opovrgnuti pouzdanost Novog zavjeta, na kraju je zaključio: "Luka je povjesničar prvog reda… Trebalo bi ga uvrstiti među najveće svjetske povjesničare."

"Ja za sebe tvrdim da sam povjesničar. Moj pristup Antici je povijesni. Mogu potvrditi da su dokazi o životu, smrti i uskrsnuću Isusa Krista daleko bolje potkrijepljeni od većine drugih događaja iz antičke povijesti…"
E. M. Blaiklock - Profesor Antičke povijesti na Sveučilištu Auckland

POZADINA
Novozavjetni svjedoci bili su potpuno svjesni pozadine u kojoj se uskrsnuće odigralo. Isusovo tijelo bilo je, u skladu s židovskim pogrebnim običajima, zamotano u laneno platno. Oko 45 kg različitih aromatičnih tvari, međusobno pomiješanih tako da su tvorile ljepljivu, gumenastu kašu, iskorišteno je da bi se njima natopili platneni povoji.

Nakon što je tijelo postavljeno u grobnicu isklesanu u stijeni, ogroman kamen dokotrljan je na ulaz u tu grobnicu. Kamenovi su se u to vrijeme obično postavljali na ulaz u grobnice pomoću poluga, a težili su oko dvije tone. Rimska straža sačinjena od vrlo discipliniranih ratnika čuvala je grobnicu. Straža je zapečatila ulaz rimskim pečatom, što je trebalo spriječiti svaki pokušaj skrnavljenja grobnice. Ako bi tko pokušao pomaknuti kamen s ulaza, slomio bi rimski pečat i time teško prekršio rimski zakon.

Pa ipak, tri dana kasnije grobnica je bila prazna. Isusovi sljedbenici rekli su da je uskrsnuo od mrtvih. Izvijestili su da im se ukazivao u razdoblju od 40 dana, pokazujući im se s mnogim "nepogrešivim dokazima". Apostol Pavao zabilježio je kako se Isus jednom pojavio pred 500 ljudi, od kojih je većina još bila živa u vrijeme kada je taj zapis nastao, tako da su mogli potvrditi njegovu istinitost.

Poduzeto je toliko mjera predostrožnosti vezano uz suđenje, raspeće, pogreb, zatvaranje, pečaćenje i čuvanje Isusove grobnice, da je kritičarima vrlo teško obraniti stav po kojem Krist nije uskrsnuo od mrtvih. Razmotrite sljedeće činjenice:

1. ČINJENICA: SLOMLJENI RIMSKI PEČAT
Kao što smo rekli, prva očita činjenica bilo je lomljenje pečata koji je predstavljao moć i autoritet rimskog carstva. Ljudi su se bojali lomljenja pečata jer su posljedice takvog čina bile izuzetno teške. Ukoliko bi počinitelji bili pronađeni i privedeni, smjesta bi uslijedilo pogubljenje i to raspećem s nogama prema gore.

2. ČINJENICA: PRAZAN GROB
Već smo raspravljali o drugoj očitoj činjenici: nakon uskrsnuća ostao je prazan grob. Kristovi učenici su počeli propovijedati Isusovo uskrsnuće upravo u Jeruzalemu, gdje bi, u slučaju da je njihov nauk bio lažan, njihova laž bila očita. Prazan grob je bio "toliko poznata činjenica da ju je bilo nemoguće poreći." Paul Althaus tvrdi da se bilo kakve tvrdnje o uskrsnuću ne bi održale u Jeruzalemu niti jedan dan, pa čak niti jedan sat, da činjenica o praznom grobu nije bila poznata i prihvaćena od strane sviju.

I židovski i rimski izvori i predaja priznaju činjenicu praznog groba. Spomenuti izvori se kreću u rasponu od Josephusa do židovskih spisa pod nazivom "Toledoth Jeshu" iz petog stoljeća. Dr. Paul Maier ovo naziva pozitivnim dokazom iz neprijateljskih izvora, a to je najjači mogući oblik povijesnih dokaza. To zapravo znači da kada neki izvor priznaje činjenicu koja mu ne ide u prilog, tu činjenicu možemo smatrati sigurnom.

Gamaliel, koji je bio član židovskog vrhovnog suda, Velikog vijeća, iznio je mišljenje kako je uspon kršćanstva Božje djelo; on to ne bi mogao učiniti da je Isusovo tijelo i dalje bilo u grobnici, ili da je Veliko vijeće znalo gdje se ono nalazi.

3. ČINJENICA: OGROMNI KAMEN JE POMAKNUT
U to nedjeljno jutro prva činjenica koja je ostavila jak dojam na ljude koji su prišli grobnici bio je neobičan položaj 1,5 do 2 tone teškog kamena koji je bio uglavljen na ulaz u grobnicu. Svi pisci evanđelja spominju tu činjenicu.

Oni koji su promatrali kamen nakon uskrsnuća opisuju njegov položaj ovako: kamen je bio pomaknut uz kosinu, i to ne samo dalje od vrata, već i od čitave masivne grobnice. Njegov položaj je bio takav da se činilo kako je kamen bio podignut i odnesen na to mjesto. Želim vam postaviti jedno pitanje: da su učenici željeli doći do grobnice, prišuljati se na prstima pokraj usnulih stražara, otkotrljati kamen i ukrasti Isusovo tijelo, kako su to mogli učiniti a da stražari ništa ne primijete?

4. ČINJENICA: RIMSKA STRAŽA SE IZBEZUMILA
Rimski stražari su pobjegli. Napustili su svoju dužnost. Kako se njihovo osipanje može objasniti kada znamo da je njihova disciplina bila iznimna?

Strah od gnjeva pretpostavljenih časnika i mogućnost smrtne kazne uvjetovali su da vojnici budno paze na sve detalje svoje službe. Jedan od načina na koje su pogubljivali stražare bio je taj da bi skinuli svu odjeću s njih, a zatim ih žive spalili na vatri potpaljenoj njihovom odjećom. Ako nije bilo očito koji od stražara nije izvršio svoju dužnost, tada su bacali kocku kako bi odredili koji će vojnik biti pogubljen zbog prekršaja svoje jedinice. Sigurno je da čitava jedinica ne bi zaspala uz takvu prijetnju.

Dr. George Currie koji je proučavao rimsku vojnu disciplinu, napisao je: "Strah od kazne prouzrokovao je nepogrešivu predanost službi, a posebno za vrijeme noćnih straža."

5. ČINJENICA: PLAHTICE GOVORE SAME ZA SEBE
U doslovnom smislu, suprotno svim drugačijim izjavama, grob nije bio potpuno prazan - zahvaljujući jednom zapanjujućem fenomenu. Ivan, Isusov učenik, pogledao je prema mjestu na kojem je ležalo Isusovo tijelo, a tamo su ležale plahtice, još uvijek zadržavajući oblik tijela, ali uleknute i prazne - poput praznih vlakana gusjeničine čahure. Ta je činjenica dovoljna da bilo koga učini vjernikom. Ivan to nikada nije zaboravio.

6. ČINJENICA: POTVRĐENA UKAZANJA
Krist se pojavio živ. I to nekoliko puta nakon kataklizmičkih događaja prvog uskršnjeg dana.

Kad proučavate neki povijesni događaj, važno je znati je li postojao dovoljan broj ljudi koji su u njemu učestvovali ili su bili očevici, a koji su još bili živi u vrijeme kada su činjenice o tom događaju objavljene. Poznavanje ove činjenice pomaže nam pri utvrđivanju točnosti objavljenog izvješća. Ukoliko postoji dovoljan broj očevidaca, može se smatrati da je događaj prilično dobro utemeljen. Na primjer, ako smo svi mi svjedoci ubojstva, pa se ustanovi da je policijski izvještaj izmišljotina ili laž, mi ga, kao očevici, možemo opovrgnuti.

PREKO 500 SVJEDOKA
Često se previdi nekoliko vrlo bitnih čimbenika kada razmatramo Kristova pojavljivanja nakon uskrsnuća. Prvi čimbenik je veliki broj svjedoka koji su vidjeli Krista nakon uskršnjeg jutra.

Jedan od najranijih zapisa o Kristovom pojavljivanju nakon uskrsnuća potječe od apostola Pavla. Apostol je pretpostavljao da su njegovi čitatelji znali za događaj kada se Isus ukazao grupi od 500 ljudi. Pavao ih je podsjetio na činjenicu da je većina tih ljudi još uvijek bila živa, pa su ih mogli ispitati.

Dr. Edwin M. Yamauchi, profesor povijesti na Sveučilištu Miami u Oxfordu, Ohio, naglašava: "Ono što daje poseban autoritet popisu (svjedoka) kao povijesnom dokazu upravo je navođenje činjenice da je većina od 500 braće još bila živa u vrijeme kada je popis nastao. Sveti Pavao zapravo kaže: 'Ako ne vjerujete meni, pitajte njih.' Ovakva izjava u Pismu čija je vjerodostojnost priznata, a napisano je unutar razdoblja od trideset godina od samog događaja, toliko je jak dokaz za nešto što se dogodilo prije gotovo dvije tisuće godina, da se boljem dokazu ne možemo niti nadati."

NEPRIJATELJSKI SVJEDOCI
Još jedan čimbenik ključan pri tumačenju Kristovih ukazanja je činjenica da se on pojavio i pred neprijateljskim ili neuvjerenim svjedocima.

Svako malo čitam ili čujem komentare kako su Isusa vidjeli živog, nakon njegove smrti i pogreba, samo njegovi prijatelji i sljedbenici. Koristeći takve argumente, ljudi pokušavaju ublažiti snažan dojam kojeg ostavljaju zapisi o brojnim očevicima. Međutim, važno je istaknuti da niti jedan pisac ili dobro obaviješten čovjek ne bi smatrao Savla iz Tarza Kristovim sljedbenikom. Činjenice pokazuju upravo suprotno. Savao je prezirao Krista i progonio njegove sljedbenike. Za njega je susret s Kristom bio prijelomno iskustvo. Iako tada nije bio Kristov učenik, kasnije je postao apostol Pavao, jedan od najvećih svjedoka i branitelja istine o uskrsnuću.

"Kada bi Novi zavjet bio samo zbirka svjetovnih spisa, njihova bi autentičnost bila općenito prihvaćena bez ikakve dvojbe." F. F. Bruce - Sveučilište u Manchesteru

Tvrdnja kako se Isus pojavio samo svojim sljedbenicima većinom se zasniva na nepostojanju zapisa, a takve tvrdnje mogu biti opasne. Jednako je moguće i to da su svi kojima se Isus ukazao postali njegovi sljedbenici. Nitko tko je upoznat s činjenicama ne može ustvrditi kako se Isus pojavio samo "beznačajnoj šačici ljudi".

Kršćani vjeruju da je Isus uskrsnuo u tijelu, u vremenu i prostoru, Božjom nadnaravnom silom. Teškoće vezane uz vjerovanje u to mogu biti velike, ali problemi koji proizlaze iz nevjerovanja predstavljaju još veće teškoće. Teorije koje su nastale kako bi se objasnio prazan grob pomoću "prirodnih pojava" toliko su slabe da zapravo izgrađuju pouzdanje u istinu uskrsnuća.

KRIVI GROB?
Teorija koju je predložio Kirsopp Lake pretpostavlja kako su žene koje su javile da je tijelo nestalo pogriješile i otišle do krive grobnice. Ako je to točno, onda su i učenici, koji su otišli provjeriti te izjave, također otišli do krive grobnice. Međutim, možemo biti sigurni da židovske vlasti koje su tražile da se postavi rimska straža oko grobnice ne bi pogriješile glede njene lokacije. Ne bi pogriješili ni rimski stražari, jer su se tamo i nalazili!

Da je tvrdnja o uskrsnuću proizišla iz geografske pogreške, židovske vlasti ne bi gubile ni trenutka da izvade tijelo iz prave grobnice i pokazujući ga učinkovito uguše svaki pokušaj pokretanja glasina o uskrsnuću.

HALUCINACIJE?
Još jedan pokušaj objašnjavanja pretpostavlja da su Isusova ukazanja nakon uskrsnuća bila ili iluzije ili halucinacije. Osim što ova teorija nije poduprta psihološkim principima koji su prisutni kod halucinacija, ona se niti ne poklapa s povijesnim okolnostima. Ponovo se postavlja pitanje, gdje je bilo Isusovo tijelo i zbog čega ga nisu pokazali?

JE LI SE ISUS ONESVIJESTIO?
Danas se često navodi još jedna teorija koju je proširio Venturini prije nekoliko stoljeća. To je teorija nesvijesti, prema kojoj Isus nije umro; on se samo onesvijestio od iscrpljenosti i gubitka krvi. Svi su mislili da je mrtav, ali se on kasnije osvijestio, što su učenici protumačili kao uskrsnuće.

Skeptik David Friedrich Strauss - čovjek koji zasigurno nije vjerovao u uskrsnuće - zadao je smrtni udarac svakoj pomisli da se Isus povratio iz nesvijesti: "Nemoguće je da bi ijedno biće koje se iskralo polumrtvo iz grobnice, koje je lutalo uokolo slabo i bolesno, kojem je trebala medicinska pomoć, previjanje, okrepa i njega, koje je na kraju podleglo pod svojim patnjama, moglo kod učenika stvoriti dojam da je ono Pobjednik nad smrću i grobom, Princ života; dojam koji je udario temelje njihovoj budućoj službi. Takvo bi osvješćivanje moglo samo oslabiti dojam kojeg je on stvorio kod njih za vrijeme svog života i smrti, ono bi svemu dalo tugaljiv dojam, a ne bi nikako moglo promijeniti njihovu tugu u polet, niti podići njihovo poštovanje do nivoa bogoštovlja."

UKRADENO TIJELO?
Razmotrite, zatim, teoriju da su učenici ukrali tijelo dok su stražari spavali. Depresija i kukavičluk učenika predstavljaju čvrst argument protiv ideje po kojoj su oni iznenada postali toliko odvažni i hrabri da su se suočili s jedinicom vojnika koja je čuvala grobnicu i ukrali tijelo. Oni nisu bili u stanju učiniti nešto takvo.

Teorija prema kojoj su židovske ili rimske vlasti premjestile Kristovo tijelo ne predstavlja nimalo razumnije objašnjenje za prazan grob od one da su učenici ukrali tijelo. Ako su predstavnici vlasti posjedovali tijelo ili znali gdje se ono nalazi, zašto nisu, kada su učenici počeli u Jeruzalemu propovijedati o Isusovom uskrsnuću, jednostavno objasnili: "Čekajte! Mi smo premjestili tijelo, vidite, on nije uskrsnuo od mrtvih"? Takav bi postupak uništio kršćanstvo - ne u kolijevci, već u zametku!

USKRSNUĆE JE ČINJENICA
Profesor Thomas Arnold, ravnatelj fakulteta Rugby u trajanju od 14 godina i autor pozante "Povijesti Rima", te imenovan voditeljem katedre za suvremenu povijest na Oxfordu, bio je dobro upoznat s vrijednošću dokaza o određivanju povijesnih činjenica. Ovaj veliki učenjak je rekao: "Godinama sam proučavao povijesne zapise o drugim vremenima, istraživao i procjenjivao dokaze onih koji su pisali te zapise, i ne znam ni za jednu činjenicu u povijesti čitavog čovječanstva koja bi bila poduprta boljim i potpunijim dokazima svake vrste, u očima nepristranog istraživača, od činjenice o velikom znaku kojeg nam je Bog dao - Kristovoj smrti i uskrsnuću od mrtvih."

STVARNI DOKAZ: ŽIVOTI UČENIKA
Kao najrječitiji dokaz trebamo uzeti živote ranih kršćana. Moramo se zapitati: "Što ih je nagnalo da posvuda pronose poruku o uskrslom Kristu?" Da je postojala bilo kakva vidljiva korist koju su postigli svojim naporima - ugled, bogatstvo, viši društveni položaj ili materijalna dobrobit - mogli bismo time opravdati njihove postupke, njihovu svesrdnu i potpunu predanost "uskrslom Kristu".

Međutim, kao nagradu za svoje napore, ti su rani kršćani primali batine, bili su kamenovani, bacani lavovima, mučeni i razapinjani. Iskušana su sva moguća sredstva, ne bi li ih se ušutkalo.

Pa ipak, oni su polagali svoje živote pružajući krajnji dokaz njihovog potpunog pouzdanja u istinitost vlastite poruke.

KOJE JE TVOJE MIŠLJENJE?
Kako ti ocjenjuješ ove snažne povijesne dokaze? Kako gledaš na činjenicu o praznom Kristovom grobu? Što misliš o samome Kristu?

Kada sam se ja po prvi put suočio sa snažnim povijesnim dokazima za Kristovo uskrsnuće, morao sam postaviti logično pitanje: "Što za mene znače svi ti dokazi? Što će se promijeniti u mom životu ako vjerujem ili ako ne vjerujem da je Krist uskrsnuo, nakon što je umro na križu za moje grijehe?" Najbolji odgovor na to pitanje daju Isusove riječi, upućene čovjeku koji je sumnjao, Tomi. Isus mu je rekao: "Ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni" (Ivan 14:6).

Imajući u vidu sve dokaze za Kristovo uskrsnuće, kao i činjenicu da Isus nudi oproštenje grijeha i vječan odnos s Bogom, tko bi bio toliko nepromišljen da ga odbije? Krist je živ! On živi i danas. I ti se možeš pouzdati u Boga upravo sada, vjerom, kroz molitvu. Molitva je razgovor s Bogom. Bog poznaje tvoje srce i ne zanimaju ga toliko tvoje riječi, koliko ga zanima stav tvoga srca. Ukoliko se nikada nisi pouzdao u Krista, možeš to učiniti upravo sada.

Molitva koju sam ja molio, glasila je: "Gospodine Isuse, trebam te. Hvala ti jer si umro na križu za moje grijehe i dao mi vječni život. Učini me onakvim čovjekom, kakvim želiš da budem. Hvala ti jer se mogu pouzdati u tebe."