«VIDJELA SAM GOSPODINA!»Nedjelja, 12. travnja - UskrsČitanja:
Dj 10, 34a. 37-43
Oproštenje grijeha: ,,Suprotnost grijehu nije krepost, nego vjera" (F. M. Dostojevski).
Kol 3, 1-4
Današnje je prolazno. Ono što je ispred nas, vječno je. Zatro svoj smisao ne smijemo usmjeravati (samo) prema zemaljskome, nego nam je dano da ga možemo usmjeravati prema nebeskome.
Iv 20, 1-18
Već 2.000 godina nakon Velike subote sasvim sigurno dolazi Uskrs. No kad je riječ o našoj vjeri, a ne o kalendarskoj rutini, nismo pošteđeni zahtjevnog spoznajnog procesa, koji su prolazili ljudi i u Isusovo vrijeme, kako bismo u Raspetome vidjeli Uskrsloga. Prizor s Marijom Magdalenom na uskrsno jutro predstavlja primjer takvog dugačkog i postupnog spoznajnog procesa. On započinje na grobu s jednim temeljnim nesporazumom: ona misli da je Isusovo tijelo ukradeno i da joj je time Isus dvaput oduzet. Potom slijedi drugi nesporazum, da je Isus koji se pojavio zapravo stranac. Presudni trenutak, kad počinje živjeti njezina vjera, jest onaj u kojoj ju Isus poziva imenom: ,,Marijo!" Ne samo da je u tom času shvatila, nego je bilo zahvaćeno čitavo njezino biće. A onda je morala naučiti još jednu, posljednju stvar: da njezina ljubav mora pustiti ljubljenoga. Tako njezina vjera postupno narasta do razine da čini ono što joj Gospodin kaže. Ona naviješta: ,,Vidjela sam Gospodina!"
Uskrsno evanđelje nas potiče da prihvatimo i suočimo se s naporom pitanja, propitivanja, traženja, jer samo tako naša vjera može postati odraslom vjerom.
Molitva
Bože, ti si Isusa Krista, svojega ljubljenoga Sina, podigao od mrtvih zato što ostaješ vjeran i zato što je tvoja ljubav snažnija od patnje i smrti. Podari nam snagu koja izrasta iz vjere da si ti sama Ljubav i sam Život. To te molimo po Isusu Kristu, našemu uskrslom Gospodinu. Amen.
(Poticaji za čitanja iz liturgije vazmenoga bdjenja)
Starozavjetna čitanja (izbor):
Post 1, 1 - 2, 2
"U početku"... Tako glase prve riječi u Bibliji. Bog je Bog početaka, Bog koji ne prestaje s nama uvijek nanovo započinjati, pa i onda kad mi mislimo da je sve gotovo. Svaki je čovjek novi Božji početak, njegovo stvorenje, njegova slika, odraz njegove ljepote - ako mi tu ljepotu sami ne nagrdimo.
Izl 14, 15 - 15, 1
Jedno od temeljnih i presudnih iskustava Boga u Izabranome narodu bilo je oslobođenje iz ropstva, odmah na početku njegovoga postojanja. Kroz to oslobođenje mu je objavljeno tko je Bog. Kroz veliku opasnost Bog ga izvodi u slobodu. To se saznanje tijekom vremena pretvorilo u najizvrsniju životnu mudrost. Bog je Bog koji donosi život, a ne smrt. Takvoga je Boga konačno i nepovratno posvjedočio uskrsli Božji Sin.
Iz 55, 1-11
Dođite, uzmite, jedite, uživajte - Bog nas želi pozvati na potpuni život, kako nam ne bi promaklo ono bitno. I taj nas poziv ništa ne stoji, besplatan je. Te riječi nisu prazna utjeha, nego su riječi saveza koje nas žele podsjetiti na Božja obećanja. Uskrs je jamstvo te sigurnosti. Tko živi od te Božje sigurnosti, upoznat će okus života.
Novozavjetna čitanja:
Rim 6, 3-11
Besmrtni Bog i mi smrtni ljudi imamo zajedničku budućnost. U krštenju je postavljen temeljni kamen za tu zajedničku budućnost. Ono nas pere od naših grijeha, jer je Bog po Isusu Kristu s nama ljudima udario novi početak.
Mk 16, 1-7
Iz noći Božjeg zaborava u prvi osvit uskrsnoga jutra prodire uskrsna poruka. Dolazi do žena koje nalaze prazan grob. Prazni grob nije dokaz. Prazan grob je prije svega znak da onaj koga su najviše voljele, kojemu su posljednji put željele izraziti svoju ljubav, više nije ovdje. Prazan grob postaje znakom nade po anđelu koji ženama pokazuje smjer: put od praznog groba k drugima kako bi navijestile Božju poruku. No pri tom nailaze na nevjeru, čak i kod onih koji su Isusu najbliži.
Prenošenje uskrsne poruke je dugačak put. Traje do danas. Uskrsnuće nije "jeftina milost" (Dietrich Bonhoeffer). Ono je "skupa milost". Ono od ljudi traži dobrotu i vrijeme kako bi jedni druge pratili u noćima napuštenosti od Boga te kako bi u tome ustrajali sve do svitanja zore. Pa ipak uskrsnuće i dalje ostaje milost koja ne ovisi o našim nastojanjima. Milost je kad osvit zore probije dugu, mračnu noć i kad čujemo glas koji nas zove po imenu. Uskrsnuće je milost koja nam već ovdje i sada daje da uskrsnemo, da budemo "unaprijed uzeti u kuću svjetlosti, s našom živom kosom, s kožom koja diše..." (Marie Luise Kaschnitz).
Molitva
Bože, ti si po svojemu Sinu Isusu Kristu svoje učenike pozvao da do nakraj zemlje svjedoče tvoju dobrotu. Daj da nam njegov prazan grob bude trajni poticaj te se ne umorimo naviještati radosu vijest o ljudskome spasenju. Po njemu, koji s tobom živi i kraljuje dovijeka. Amen.
http://www.benedictus.info/liturgijske_meditacije.html?news_ID=2378
