MISAO DANA

[tolle_lege]

‚Ljudska dušo, među svim stvorenjima najljepša, koja toliko čezneš da znaš mjesto na kojem je tvoj ljubljeni, kako bi ga tražila i sa njim se stopila: Sada ti biva rečeno, da si ti sama konačište u kome je on nastanjen, odaja i skrovište u kome on skrovito/neopaženo živi. Velika je sreća i velika radost za tebe, da je sve tvoje dobro i sva tvoja nada tebi toliko blizu, da je u tebi.’

Sv. Ivan od Križa

[tolle_lege]

Božja ljubav

Kada shvatiš da te Bog ljubi na tvoje će se lice vratiti osmjeh. Srce će ti osjetiti toplinu. I znati ćeš čiji si. Tko si. I sve će ti biti jasno. Sve to osjeti i zna onaj koji osjeti da je ljubljen. Bog je u Isusu Kristu učinio taj iskorak prema tebi. Iz religije u vjeru. Iz straha u ljubav. Da više ne postoji strah od Boga i od drugoga. Nego da vlada ljubav kao temelj Novoga svijeta proglašenog kao Kraljevstvo nebesko.
Kada dođeš na misu otvori svoje srce, ne budi zatvoren. Ne dođi jer je takova zapovijed. Dođi, jer osjećaš glad za ljubavlju. Osjetiti ćeš tada dodir, sasvim lagan kao da te dotakla nečija ruka. Njegova ruka. On te je dotakao. Svojom ljubavlju. Osjetiti ćeš d si ljubljen. I u svojim grijesima. U njima te nitko ne ljubi. Samo On. Jer on je Ljubav.
Ne oslobađa te vršenje Zakona. To čini samo njegova ljubav kojom se dao za tebe i tebi. Onda na križu, a sada u Riječi, Kruhu i Zajednici. Zato je važno da budeš tamo gdje je On. Na izvorima ljubavi – Euharistiji. On će ti pružiti Kruh života, sebe, svoju ljubav.

pit

[tolle_lege]

Na tvojem putu
 
Ponovno polaziš na put poniženja i osramoćenja.
Na put obilježen križem i grobom.
Križem koji poznaje sva bespuća i sve svjetiljke.
Grobom koji više ne umije odijeliti ni najudaljenije obale.
Ponovno polaziš na put kojim si već prošao.
Do kraja.
Koji si propatio čitavim bićem.
Na kojem ti nijedna patnja nije promakla.
Ismijan i izrugan.
Neshvaćen i napušten.
Ruglo svijeta.
Polaziš na taj put radi svakog od nas.
U svakome od nas ga prolaziš.
Uvijek iznova.
Nitko te ne umije izbaviti od tvoje ljubavi.
Nju nitko ne može razuvjeriti.
Odvratiti od njezina nauma.
U svakome od nas ti moraš dopasti i izdaje i
zatajena i križa i groba i nevjere,
kako bi nam do sebe prokrčio put.
Sve što možemo učiniti za tebe jest da idemo
s tobom dijeleći ono što se ne može dijeliti.
Da ne odustanemo od sebe.
Polaziš na put povjerenja.
Da duboko ukopaš temelje našem uskrsnuću.
U sve što jesmo da ga ukopaš.
Da uskrsnemo kao što u tebi već odavno živimo
uskrsnim životom.
Polaziš na put.
Na put koji nam valja postati.

Stjepan Lice

[tolle_lege]

Veliki četvrtak: misa večere Gospodnje

Muka i smrt Kristova je temeljno služenje ljubavi kojom je Sin Božji oslobodio čovječanstvo od grijeha.Veliki četvrtak je dan (događaj) koji nas neprestance poziva da upravljamo svoj pogled na Krista koji ustanovljava Euharistiju.

Mi kršćani, zajedno sa Židovima sjećamo se iste, a opet tako različite pashe. Oni se prisjećaju stare pashe o kojoj se govori u prvom čitanju, a mi nove, Kristove. Stara pasha je očito imala samo pokazati, pretkazati to novo što će Krist donijeti, Pashalno janje-Krista nevinoga, Izlazak iz Egipta, iz kuće ropstva – Kristov izlazak iz groba, Uskrsnuće i pobjedu nad grijehom i smrću.

Ps 116, također, je usko povezan s Pashom. I Isus ga je pjevao sa svojim učenicima na posljednjoj, pashalnoj večeri. Taj psalam, također, već predoznačuje novu pashu govoreći o čaši spasenja – Kristovoj čaši njegove krvi. Novu pashu opisuje i sam sv.Pavao u poslanici Korinćanima u novosti Euharistije.

Crkva već dvije tisuće godina čini ono što je Pavao rekao na početku: "Braćo! Ja od Gospodina primih što vama predadoh." U ovoj se žrtvi koncetrira sve. Mnogi su to zaboravili. U katoličkom svijetu mali broj ljudi dolazi na sv.misu, no ta misna žrtva jest i ostaje centar svakog kršćanskog života, istinske, tjelesne i duhovne povezanosti (veze) sa Gospodinom Isusom Kristom. Kako Isus čini ovu euharistiju? Nije to obilna gozba, to je tek zalogaj kruha i gutljaj vina. S druge strane, ljudi su još od Izlaska vapili, ne za Bogom, nego za punim želucima. Lako zaboravljamo danas na post i žrtvu, na ovaj komadić kruha i gutljaj vina, koji čudesnom Božjom snagom spašava svijet. Ovom sv. misom Velikog četvrtka ulazimo u Kristov čas, kako nam svjedoči sv. Ivan u Evanđelju. U samo prve tri rečenice sv. Ivan nam je rekao. Isus, itekako zna što je pred njim. On vlada situacijom. On zna da je došao njegov čas, da je izašao od Oca i da k Ocu ide. On također zna da uskoro treba proći sablazan i muku križa i smrtnu tamu groba. On zna tko će ga izdati, jedan od njegovih apostola. No unatoč tome što zna sve tajne ljudskih srdaca, zna sve o nama ljudima, On nas ljubi, kako nam svjedoči sv. Ivan, do kraja nas ljubi. A Isus ne bi bio Isus kad bi to samo govorio, on to i dijelom svjedoči. Odlazi i učenicima pere noge – posao sluge koji on, učitelj i predvodnik, s ljubavlju čini. Tim Isusovim činom pranja nogu učenicima i mi bi se trebali sjetit onih koji su nam manje dragi , i onih koje manje volimo i našim činom pranja njihovih nogu iskazat im svoju ljubav i poniznost iz ljubavi prema Isusu. Naše noge su nam dane za služenje, dane su nam, da pođemo u susret Gospodinu, da se prepustimo njegovim nježnim rukama da nas operu i otaru, i naše ruke koje su nam dane da ga dotaknemo pod prilikama kruha, da ga osjetimo na svojim rukama gdje nam se on predaje pun povjerenja, poput malog djeteta koje se privija na majčine grudi.


fra Gabrijel / fra3

[tolle_lege]

<a href="http://www.slideboom.com/player/player.swf?id_resource=154136" target="_blank">http://www.slideboom.com/player/player.swf?id_resource=154136</a>

Uskršnje meditacije

[tolle_lege]

Patricija Brdar
Frustrirajuće?

»Gospodine, proničeš me svega i poznaješ...« (Ps 139, 1). Vedar je to usklik psalmista koji hvali Boga zbog njegova sveznanja. Zbilja, postoji netko tko zna sve, baš sve o čovjeku, o svemu što radi ili pokušava napraviti, o svemu što misli, doživljava, o svemu što otkriva pred drugima ili pokušava skriti. Iz perspektive današnjeg svijeta moglo bi se reći: pomalo frustrirajuće! Čovjek toliko vremena ulaže u nastojanje da pred drugima pokaže lice koje će im se svidjeti, a da prikrije ono čega se stidi ili što bi ga moglo učiniti ranjivim. Pa čak i sada u vrijeme korizme, kad bi maske trebale padati, a istina zasjati s lica, čini se da je ipak lakše prihvatiti se odricanja stvari i hrane negoli prihvatiti samoga sebe u svojoj slabosti i izgubljenosti.

A uzalud! Koliko god se trudio, čovjek se ne može skriti. Ne zauvijek. I ne od istine. Tu i tamo mu uspije zametnuti trag, ali ona uvijek iziđe na vidjelo, na ovaj ili onaj način pa ponekad i iznenadi čovjeka koji je onda ne prepozna i pita se što mu se to događa?

A psalmist kliče: Bogu hvala! »Gospodine, proničeš me svega i poznaješ...«

Ma ima netko pred kime ne treba ulagati silan napor da bi se postao netko drugi koji će biti prihvaćen, priznat, voljen. Postoji netko tko čovjeka poznaje bolje od njega samoga i tko ga prihvaća takvog kakav jest, koliko god to ponekad zvučalo kao pobožna i utješna fraza. Jer ne može biti drukčije s onim koji je Ljubav i jer, ma što god čovjek učinio, kamo god pobjegao, u što se god zamaskirao i ondje je pred Božjim licem, držan i čuvan, ni najgora tama ga ne može sakriti.

Frustrirajuće? Baš suprotno, oslobađajuće! Biti svoj u poniznosti pred Stvoriteljem, pred onim koji svoje stvorenje »poznaje u dušu«, pred kojim nema prijevare, koji poznaje srce čovječje i njegove želje i kojega ne treba moliti za pomoć, nego naprotiv, samo je prihvatiti jer je pružena i prije nego li je zatražena. Naravno, ako je se zna prepoznati, u istini i poniznosti. Olakšavajuće i oslobađajuće!

[Tiha]

Ispričavam se ako stavim nešto što je već bilo, ne mogu sad čitati sve unatrag  

Čovjek jednom prošaputa Bogu: "Bože reci mi nešto".
U tom trenutku ptičica zapjeva...
...ali čovjek to nije čuo.

Stoga čovjek uzviknu: "Bože reci mi nešto",
i grmljavina se prolomi nebom...
...ali čovjek to nije primijetio.

Osvrne se čovjek oko sebe i reče: "Bože dopusti mi da te vidim".
Sjajna zvijezda zasja...
.ali čovjek to nije vidio.

I poviče čovjek: "Bože pokaži mi čudo!".
I život se rodi...
...ali čovjek to ne opazi.

Već razočaran proplaka: "Samo me dotakni i znat ću da si tu".
Zbog toga Bog spusti ruku i dotakne čovjeka...
...ali on samo otrese leptira i nastavi.

I ne shvati čovjek da je Bog u malim, svakodnevnim stvarima oko nas, u roditeljima, prijateljima, pijesku i vjetru...