MOJE SVJEDOČANSTVO

Bok svima. Ja sam Maja i željela bih vam ispričati svoje svjedočanstvo.

Sve je počelo još dok sam bila u majčinoj utrobi. Moja mama nije bila sretna kad je saznala da je trudna i uporno je htjela pobaciti ali joj lječnici nisu dali. Tad me je počela proklinjati. Rođena sam sa astmom i imala sam rane po cjelom tjelu koje su nakon 2 mj. nestale. Sve je bilo u redu do moje druge godine kad sam počela dobivati teške astmatične napade. Imala sam ih svaku noć i često u bolnici primala kisik. Nikakvi ljekovi mi nisu pomagali i zbog toga su me roditelji vodili bioenergičaru. K njemu sam išla sve dok nisam navršila pet godina i tad mi se astma smirila. Kroz šest mjeseci sam dobila epilepsiju. Lječila sam se do dvanaeste godina i tad mi je doktorica rekla da sam zdrava i da mi ljekovi više ne trebaju. Nakon jedne godine sam se razboljela na bubrege i opet bila često u bolnici. Tad su moji roditelji saznali za iscjelitelja Bracu Prokića i odveli me k njemu.On mi je rekao da će me izliječiti i da će sve biti u redu. U to vrijeme nisam išla u crkvu i počela sam čitati okultnu literaturu, zazivati duhove, bavila sam se jogom i meditacijom, radila horoskope... Idućih šest mjeseci sam često bila kod Brace P. i tad sam ozdravila. Više nisam imala problema s bubrezima. Sve je bilo dobro oko dva mjeseca i mislila sam da sam napokon zdrava. Ali tad sam počela dobivati epileptične napade. Imala sam ih svaku noć i trajali su čak dva do tri sata. Tad sam navršila 14 godina i dalje sam se bavila okultnim i moje se stanje sve više pogoršavalo. Svaku noć sve teži napadi, noćne more, vrištanje i gušenje po noći, imala sam užasne strahove i jaki osjećaja je još netko s menom u sobi. Dugo sam bila u bolnici i doktori su rekli da ne znaju što mi je , da to nije prava epilepsija i da su ti napadi jako čudni pošto sam ja odskakivala s kreveta cjelim tijelom. Zbog toga su me poslali psihijatru koji mi je dao lijekove ali nije pomagalo, napadi su postajali sve jači. Svaku noć u isto vrijeme sam se počela bacati po krevetu i gušiti se. Na nagovor jedne prijateljice tad sam se prestala baviti okultnim. Tad su mi počeli još veći problemi. Više nisam mogla gledati u križ, u svete slike i nisam mogla podnjeti ime Isus. Opet sam završila u bolnici jer sam za vrijeme napada potpuno prestala disati. Doktori su me poslali jednom psihijatru koji me nakon nekoliko psihoterapija poslao kod fra. Smiljana u crkvu sv. Križa u Sigetu. Kod njega sam napravila životnu ispovijed i on mi je odmah rekao da mi to sve radi Braco Prokić i da je vjerojatno nabačen urok. Tad sam krenula kod fra. Smiljana na njegovu motvenu zajednicu. I dalje mi je bilo sve lošije, par puta sam čak pokušala i samoubojstvo. Na molitvenoj zajednici kod fra. Smiljana sam imala strašne reakcije. Vrištala sam, režala, bacala se po podu i nisam mogla gledati u križ. Pljuvala sam blagoslovljenu vodu i hostiju. Kroz jednu godinu moje zdravstveno stanje se popravilo ali su reakcije bile sve teže. Nisam mogla biti u crkvi, imala sam strašne bolove na molitvi i sve više sam vrištala. Fra. Smiljan je preporučio egzorcizam. Isto tako i fra. Linić ali moj župnik nije htio napisati molbu biskupu tako da nisam mogla ići na tu molitvu. Te rakcije su trajale pet godina i već sam polako gubila snagu, više nisam mogla i odlučila odustati. Tad sam zahvaljujući jednom prijatelju došla do fra. Arhara koji je odlučio moliti egzorcizam. Pripremala sam se za tu molitvu oko mjesec dana i 4. 12. prošle godine fra. Arhar je napravio egzorcizam. Od tad osjećam veliki mir, veliku radost, svaki dan molim krunicu, čitam bibliju i postala sam potpuno druga osoba. Promjenilo mi se ponašanje i izgled. Puno ljudi mi kaže da me ne mogu prepoznati. Više nemam noćne more, strahove, nisam nemirna i osječam se jednostavno prekrasno. "Epileptične" napade nisam imala dvije godine i zdravlje mi je odlično.
Možda ovo svjedočanstvo nekome pomogne da shvati da se nikad ne smije odustati. Ako imate teških problema budite uporni jer Bog zna zašto to radi. Svima vam želim Nožji blagoslov. angel2W